U trideset i šest ligaških utakmica te sezone su pobijedili samo osam utakmica koliko su odigrali i neriješeno a čak dvadeset su izgubili. Imali su negativnu gol razliku od čak 23 gola (44:67).
Sylvio Bernasconi, tadašnji predsjednik kluba, potaknut tim lošim ligaškim rezultatom, a i izadašnjom ponudom Bulata Čagajeva odlučio je prodati klub. Švicarski mediji su rezervirano popratili promjenu vlasničke strukture u klubu, a oprezni su i navijači jer se vrlo malo zna o porijeklu novca novog vlasnika. Ali opet, najvažnije je da je Čagajev odlučio svoj kapital uložiti u Xamax, u klub koji je osnovan 1970. godine spajanjem dvaju klubova Cantonala i Xamaxa. U povijesti je Xamax dva puta bio prvak (1987, 1988), a četiri puta je igrao u finalu kupa i sva četri puta izgubio.
Novi predsjednik je najavio pokrivanje svih dugova u klubu te osvajanje lige u predstoječim sezonama te igranje u Ligi prvaka. Došao je s idejom da stvori respektabilan klub, ne samo u Švicarskoj već i u Europi. Odmah nakon završetka lige uručio je otkaz Didier Olle-Nicoleu, tadašnjem manageru Xamaxa.
Da bi ostvario svoj naum, Čagajev je morao za početak potražiti adekvatnog managera koji bi podigao Neuchâtel Xamax na željenu razinu. No mnoge je iznenadilo što je sljedećeg nogometnog managera kluba potražio u Americi i to u NSCAA (National Soccer Coaches Association of America).
Naime, mnogi bi očekivali da će dovesti nekog iskusnog respektabilnog managera, a ne nekog polaznika akademije. Ali tu nije kraj iznenađenjima, Čagajev je zaposlio osamnaestogodišnjeg, tek upisanog polaznika Ryan Danielsa koji će, kako kaže stručno osoblje koje osposobljava nove trenere na akademiji, biti vrlo dobar manager zbog razumjevanja modernog nogometa i samog pristupa nogometu.
Uskoro više…
